Mukotrpni uspon Kine: Problemi u trci za svjetsku dominaciju

Piše: Jahja Muhasilović

Vidi: STAV Magazin br. 3

Sjedinjene Američke Države su zarazile cijeli svijet virusom ekonomske krize. Val je zaobišao rijetko koju zemlju, a njenu svu silinu krize su osjetile prvenstveno evropske zemlje. Kina koju mnogi vide kao  nasljednika Sjedinjenih Američkih Država na tronu svjetske megasile, zbog ekonomskog zaleta koji je akumulirala u prethodnih trideset godina, samo je osjetila blago privredno usporavanje. Međutim ukoliko se detaljnije analiziraju trendovi u ovoj zemlji primjetni su demografski, ekonomski, geografski i drugi problemi, koji dovode u dilemu pomisao da bi Kina lahko mogla postati svjetska sila broj jedan. Čak mnogi analitičari se slažu da Kinu uskoro čekaju ozbiljniji problemi koji bi joj mogli izmaći tron moči na koji pretenduje. Kao što tvrdi autor knjige Nadolazeći kolaps Kine,  Gordon G. Chang, Kina je zemlja kontradiktornosti, gdje mnoge državne industrije su praktično bankrotirale. Njen bankovni sistem leži na brdu neevidentiranih dugova, njena poljoprivreda je primitivna, ekološko zagađenje je izmaklo kontroli, miješanje države i korupcija ubijaju mnoge nove poslovne poduhvate.

Društvena struktura puca po šavovima

Iako je glomaznost njenog stanovništva pored ekonomskog rasta do sada bio glavni izvor moči, prvi zid u koji bi ova zemlja mogla udariti bi mogao biti demografskog karaktera. Obimnost stanovništva je Kini bio glavni adut u rukavu pri etabliranju u eksluzivni krug zemalja koje diktiraju svjetsku politiku. Međutim u demografiji se već odavno naziru trendovi koji prijete bivanjem glavnog izvora problema koji dugoročno Kinu mogu dovesti do radikalnog silaska sa liste privilegovanih. Ova zemlja je  u prvoj polovici prošlog stoljeća bilježila eksplozivni rast stanovništva. Brojnost populacije u kombinaciji sa ekonomski reformama predsjednika Deng Xiaponega izrodio je Kinu kakvu danas poznajemo. Zbog politike sustezanja vlastitog stanovništva na jedno dijete, Kina se danas susreće sa društvenom neravnotežom. Sve manje prispjeva mladog stanovništvo koje na svojim leđima mora nositi sve veći broj stare populacije, čiji je mortalitet uzrokovan poboljšanjem životnog standarda znatno smanjen. Starosna piramida se velikom brzinom okreće naopako, što će stvoriti ogroman pritisak na državni sustav, te prijeti dramatičnim ekonomskim usporavanjem koje je već postalo evidentno. Ekonomski analitičar Charles Lewis Sizemore za Forbes magazin piše, kako Kinu u narednoj deceniji očekuje demografski kolaps. Pored disbalansa koji je nastao u odnosu mlado-staro stanovništvo, sličan problem je primjetan u odnosu na muške i ženske stanovnike. Nakon usvajanja politike jednog djeteta po kućanstvu, muška djeca su se preferirala u odnosu na žensku, što je dovelo do velikog broja pobačaja. Ovakav odnos je rezultirao spolnom nejednakošću, koja kako vrijeme odmiče je sve destruktivnijeg karaktera po demografski balans zemlje. Stoga se danas u odnosu na stotinu ženske djece rađa sto sedamnaest muške. Kina ima ogroman broj muškog stanovništva koje je bračnog partnera primorano tražiti izvan zemlje, što potvrđuju i istraživanja Nacionalne Komisije za Stanovništvo i Planiranje Porodice,  koja predviđaju da će za pet godina biti 30 miliona više muškaraca nego žena. Vjeruje se da će ovaj negativni trend izazvati maritalne emigracije, koje mogu dodatno oslabiti ionako mršav rast stanovništva. Procjene Ujedinjenih Nacija pokazuju da će direktna posljedica demografskog zastoja biti preuzimanje pozicije najbrojnije nacije od strane Indije, koje se očekuje u narednih pet do deset godina.

Kineska ekonomija gubi zalet 

Pored demografije, drugo najjače oruđe Kine svakako je njen strahovit ekonomski uzlet, koji je zadnjih godina počeo usporavati i nema naznaka da bi se prijašnji rast uskoro mogao obnoviti.  Najnoviji podaci vezani za ekonomski rast u ovoj 2015. godini pokazuju da se trend usporavanja dodatno nastavio. Rast koji je Kina bilježila tokom zadnje tri decenije postao je nedokučiv. Kineska ekonomija je prošle godine rasla procentom od 7.4 na godišnjem nivou, što je znatno ispod rasta koji je bilježila prethodnih godina. Razloge za dramatično usporavanje rasta pored demografije prvenstveno treba tražiti u nefunkcionalnosti kineskog ekonomskog sustava. Ekonomiju ove zemlje su do sada je karakterisao izvoz baziran na jeftinoj robi, nerijetko prekopirane zapadne robe. Ova trgovinska logika je sa jedne strane stvarala brz ekonomski uzlet, dok je sa druge strane povrat novca u međudržavnim robnim razmjenama bio veoma nizak, što je negativni aspekt ovakve trgovinske logike. Poznati ekonomski analitičar za azijske ekonomije Daniel Altman u interviewu za internet stranicu Big Think navodi kako je izvoz jeftine robe ograničen pokretač rasta. Kako se kvalitet robe zemalja koje proizvode veliki broj elektronike, auta i ostalih proizvoda za izvoz bude poboljšavao,  tako će i cijene rasti, što će neminovno dovesti do povećanja plata među populacijom, što će dovesti do poskupljenja cijene radne snage. Ove zemlje se brzu nađu u utrci sa najrazvijenim ekonomijama. Slično se desilo u Japanu, isto to se sada dešava u Koreji, tvrdi Altman. Ovo znaći da Kina i njena radna snaga postaju sve skuplje, što dovodi do preseljavanja velikog broja fabrika u zemlje sa još jeftinijom radnom snagom. Američki Stratford institut je ove zemlje nazvao 16 država post-kineskog doba.

Prije regionalna nego svjetska sila 

Ono što možda najviše definiše vanjsku politiku određene zemlje je njena geografija. U slučaju Kine geografija je njena ahilova peta. Kina koja se nalazi na istočnom kraju evroazijskog masiva je nerijetko kroz svoju prošlost bila meta raznih osvajača, što je u prošlosti njene careve natjeralo na građevisnke poduhvate kao npr. gradnja i širenje kineskog zida. Svjesna svoje geografske realnosti, Kina je kroz svoju historiju gajila relativno  pasivan odnos prema ekspanziji. Geografski karakter je Kinu definisao kao zemlju zatvorenu u vlastite kulturno-historijske okvire nesklonu prema ekspanziji izvan vlastitih granica. Ukoliko namjerava promjeniti prirodu svoje vanjske politike, te se više orijentisati prema ekspanziji, što je nephodno za prenaseljenu zemlju u usponu kao što je Kina, ona će morati pojačati svoje prisustvo na Pacifiku koji je jedini prirodni izlaz za njenu ekonomiju gladnu za resursima, kojih realno manjka u okvirima vlastitih granica. U ovom slučaju Kina mora računati na faktor Tajvana, Južne Koreja, Japana i Filipina, koji su iz cipela kineske vanjske politike svaka pojedinačno američki trojanski konjevi na Pacifiku. Svako jače angažovanje Kine u Pacifičkoj regiji je gaženja na američki žulj, te bi moglo imati negativne konsekvence po Sino-američke odnose od kojih dosta ovisi uspjeh kineske ekonomije. Ovu međuovisnost kineske i američke ekonomije, glavni analitičar poznatog američkog think tanka Stratford, Georg Friedman je okarakterisao jednom rečenicom, tvrdeći da kada Amerika kihne Kina dobije gripu. Kada se pogleda geopolitička karta svijeta može se primjetiti da je Kina tu u nezavidnom položaju, jer svi putevi prema Pacifiku prolaze kroz teritorij američkih saveznika. Dokle god ne ostvari dominaciju u najbližem susjedstvu, govoriti o Kini kao globalnoj sili je nezamisljivo.

Neravnomjeran razvoj kineskih provincija 

Pored njene najslabije tačke u geografskom smislu, duge sjeverne granice, zapadne krajeve Kine odlikuje nepristupačan teren tibetanske visoravni i pustinjski dijelovi koji su nepogodni za razvijanje saobraćajnih mreža i trgovinskih veza, što otežava ekonomski razvoj ovih dijelova. Iz ovog razloga kako u prošlosti tako i danas kineska ekonomska i demografska moč je koncentrirasana u plodnim riječnim dolinama istočne Kine i priobalnim trgovačkim gradovima. Od vremena kada je došla u dodir sa evropskim silama, naročito njene pokrajine uz obalu su zbog trgovine koja se odvijala preko lučkih gradova razvili mnogo brže nego unutrašnjost, koja je zbog ove izolovanosti ostala konzervativna i ekonomski nerazvijena. Razlike između kineske unutrašnjosti i priobalnog dijela su vremenom postale ogromne, što može biti klica budućih tenzija unutar društva. Ovakva preraspodjela je utjecala da Kinezi koji žive u ovom uskom priobalnom pojasu razviju merkantelistički duh za razliku od pokrajina u unutrašnjosti koji su u ovom smislu primorane da se razvijaju preko konzervativnijih ideja planske ekonomije. Pored socio-ekonomskog neravnomjernog razvoja, napetost između obale i unutrašnjosti bi potencijalno mogla eskalirati i na ideološkoj bazi unutar samog komunističkog vrha, gdje kao prirodna posljedica ovakve situacije u zemlji može doći do raslojavanja na konzervativne i više kapitalizmu orijentisane snage u Partiji ili pak neki oblik izraženog osjećaja regionalizma među članovima Partije koji vuku korijene iz priobalnih gradova, naspram centralističkih snaga. Ovakav scenarij se nerijetko dešavao kroz povijest, nekada je završavao i raspadom određenih zemalja. 

Neprofitabilni brak partije i ekonomije

Gordon G. Chang u svojoj knjizi Nadolazeći kolaps Kine, kao jedan od suštinskih problema vidi miješanje državne u poslovni svijet. U ideološkom smislu komunistička, Kina naprosto ne može izbjeći   miješanje Partije u ekonomiju. Iako su reforme Deng Xiaopenga ovu zemlju u ekonomskom smislu okrenule prema kapitalizmu, njeno državno uređenje je još uvijek relativno rigidno. Sve manjkavosti ovog sistema se najbolje ogledaju u velikom broju tzv. gradova duhova, čiji je nastanak urgiran od strane samog partijskog vrha. Kako Georg Friedman za Stratfor navodi, jedan od specifikuma i temeljnih problema azijskih ekonomija je faktor porodičnih veza i partijskog nepotizma, koji je relevantniji pri orijentaciji ka određenim projektima, nego što je njihova realna ekonomska isplativost. Stoga visok stepen nepotizma Kinu gura u skupe nelogične megaprojekte čiji je povrat i korist za ekonomiju neznatan. Ekonomija u strašnom uzletu ukoliko želi zadržati zdrav rast ne smije biti okovana okovima državne birokracije i vođena logikom planske ekonomije.

Kako biti svjetska sila sa Tibetom i Xinjiangom 

Pored svih navedenih faktora tu je i višegodišnji problem secesionizma na Tibetu i Xinjiang, koji u geografskom smislu predstavljaju ogroman dio kineskog teritorija. Teško je zamisliti zemlju koja pretenduje na poziciju globalne velesile, a nije riješila problem parčanja vlastitih granica. Zbog politike naseljavanja najbrojnijih Han Kineza, ove dvije pokrajine su služe kao odpušni ventil za problem prenaseljenosti istočnih krajeva. Gubitkom pokrajina, pored pritiska u teritorijalnom smislu, Kina će se dodatno opteretiti problemom prenaseljenosti, te izgubiti veliki dio resursa koji su neophodni za njen dalji razvoj.

Zahvaljujući politici jednog djeteta koja ne obuhvata etničke manjine, udio Han Kineza, koji su glavni nosioci kineskog identiteta, se smanjio u ukupnom broju stanovništva. Pogođeni ovom politikom Han Kinezi i dalje nastavljaju gubiti procentualnu nadmoć, što bi u budućnosti moglo dodatno iskomplikovati probleme etničkih manjina i njihovih secesionističkih aspiracija. Već odavno su Tibetanci i Ujguri, koji sačinjavaju veliki dio zapadnih pokrajina, nezadovoljni politikom zvaničnog Pekinga. Dok sa druge strane Zapadne zemlje igraju na kartu ovog nezadovoljstva, održavajući tople odnose sa vladama ove dvije pokrajine koje se nalaze u egzilu.

Brz rast još brži pad

 Pored svih barijera koje se nalaze ispred Kine, evidentno je da će ona još duže vrijeme zadržati status regionalne sile. Osim usporavanja ekonomije čini se da još neko vrijeme neće ozbiljnije osjetiti probleme uzrokovane sustavom postavljenim na klimavim nogama. Još uvijek je veliki broj izazova i problema na njenom putu ka svjetskoj dominaciji, kojima se ne nazire rješenje. Mnogi parametri pokazuju da će ona još neko dogledno vrijeme biti jedini ozbiljan pretendent na prijestolje na kojem sada sijede Sjedinjene Američke Države. Međutim ne mali broj istraživača dijeli mišljenja sa Daniel Altmanom koji u svojoj knjizi Nečuvene Sreće: Dvanaest iznenađujućih trendova koji će oblikovati globalnu ekonomiju, jednom rečenicom rezimirao pravac u kojem je Kina koraća. Altman tvrdi, kako će Kina, "postati bogatija, zatim ponovo, postati sve siromašnija." Ukoliko bi Kina u jednom momentu i postala broj jedan, mnogi se slažu da će njen silazak sa trona biti još brži.

Dio problema sa kojima se Kina susreće na svom putu ka globalnoj dominaciji: 

Demografija:

-  Rapidno starenje stanovništva, koje ubija svaki vid ekonomske dinamike

- Ogoromna disproporcija u odnosu muškarci-žene. Oko 2020. godine će biti 30 miliona više muškaraca nego žena, što bi moglo izazvati maritalne emigracije

- Disproporcija u odnosu mlado-staro stanovništvo. Smanjen mortalitet uzrokovan ekonomskim razvojem i pad nataliteta zbog politike jednog dijeteta po porodici su stvorili ogroman teret mladoj populaciji koja je sve manja naspram rasta stare populacije. Ovo stvara prevelik pritisak na penzioni sistemu zemlje.

- Rast manjinskih etničkih skupina u odnosu na najbrojnije Han Kineze. Ovakav trend bi u budućnosti mogao povećati secesionizam. 

Ekonomija:

- Neefikasna ekonomija bazirana na izvozu jeftine robe rezultirala je malim povratom kapitala stečenim u trgovinskoj razmjeni

-  Preusmjeravanje fabrika sa jeftinom radnom snagom u druge zemlje iz razloga što je kineska radna snaga zbog ekonomskog rasta već postala skupom

-  Kineski izvoz je suviše ovisan o zapadnom tržištu.

- Kineski model planske ekonomije sa primjesama tržišne ekonomije naspram efikasne tržišne ekonomije zapadnog tipa

- Neravnomjerna raspodjela bogatstva između obalnih dijelova zemlje i njene unutrašnjosti. Što bi moglo prouzrokovati socijalne nemire i stvoriti linije rascjepa unutar Komunističke Partije i podjeliti je u ideološkom smislu na konzervativno sa jedne, te tržišno liberalnije krilo sa druge strane. 

- Ekonomija prilično bazirana na građevinskom sektoru i planskom ophođenju partije, uzrokovala velikim brojem tzv. gradova duhova, što najbolje odslikava neprirodni ekonomski razvoj

- Velike socioekonomske razlike između bogatih i siromašnih. Ekonomski razvoj je poboljšao životni standard samo uskog dijela bogate elite, dok veliki dio stanovnika i dalje žive na nivou sub-saharske Afrika.

Tehnologija:

- Nedostatak know-howa u tehnološkom razvoju.

Vojna moč:

- Nerazvijen know-how. Vojni proizvodi orijentisani prema kopiranju ionako slabijih ruskih proizvoda.

- Samo jedan nosač aviona sa neobučenim vojnim vrhom za korištenje, naspram 11 američkih, sa izuzetno podučenim vojnim vrhom.

- Vojska mnogobrojna, neefikasna i mršavo obučena kakva je kineska je teška za manevrisati. U suštini robusna, sa niskom efikasnošću. Mnoge zemlje smanjuju broj vojnika i prelaze na model profesionalne vojske koji se očito pokazao efikasnijim. Glomaznost očito više nema toliki značaj koliko se o njoj govori.

Politika:

-  Rigidnost komunističke partije

- Nepotizam kao kulturološka norma našao je svoj odraz u Komunističkoj Partiji i u ekonomskim poduhvatima

- Manjak ljudskih prava

- Secesionističke aspiracije u pokrajinama Xinjiang i Tibet. Govoriti o svjetskoj sili kojoj u svakom momentu prijeti fragmentacija je neozbiljno.

Geografija:

-  Prenaseljenost

-  Nedostatak resursa

-  Ogromni problemi u zagađenju okoliša

- Okružena američkim saveznicima (Tajvan, Japan, Južna Koreja ,Filipini, itd.) Bez osiguranja dominacije na Pacifiku teško je govoriti o svjetskoj sili.

Kultura:

- Kina nije razvila primamljiv kulturološki model koji bi ponudila svijetu naspram globalno dominantne Pax Amerikane (Engleski jezik, Hollywood, itd.)