Skip to main content

Šta se valja iza pariških brda?

Piše: Jahja Muhasilović



Zadnjih nekoliko dana smo svjedoci možda najvećih terorističkih napada ne samo u historiji Francuske već vjerovatno u novijoj historiji Evrope. Napad na nedužne civile se ne može opravdati nikakvom vjerom niti ideologijom! Ko god vrši napade na civile je za svaku osudu i treba da snosi adekvatnu kaznu! Međutim jedna stvar je veoma čudna kada su nedavna dva napada u Francuskoj u pitanju. Jedna od najindikativnijih stvari što se tiče dva teroristička akta u Francuskoj jeste činjenica što su ova dva napada izvedena neposredno nakon što u Njemačkoj, velikim dijelom etnički Nijemci protestuju protiv rasta radikalno desnog pokreta PEGIDA, te staju rame uz rame sa muslimanima u njihovoj borbi protiv islamofobije. Događaji u Francuskoj se dešavaju baš u mometnu kada su Nijemci gromoglasno rekli veliko “ne” fašizmu, koji je u strahovitom porastu au evropskim zemljama.
Hajdemo kratko analizirati ono što se proteklih dana desilo u Francuskoj.
Nakon što je izveden krvavi napad od stane dvojice Francuza muslimanskih korijena na satirični list Charlie Hebdo, čuli su se uzvici “Odbranili smo Poslanika.” Na prvi pogled možda i ne izgleda čudno, ali zašto bi napadači nakon što su hladno ubili 12 ljudi uzviknuli ovakvu izreku toliko glasno da se mogla čuti do krovova na kojima su bili pojedini civili zajedno sa možda “civilima” koji su se sakrili i “sakrili” od napadača. Naravno ovdje ne tvrdim da napad nisu uzvršili ljudi koji vode porijeklo iz zemalja sa muslimanskom većinom i da je sve ovo dobra montaža, kao što to možda neki tvrde, međutim vrijeme održavanja sa upravo ovakvim akterima, te način na koji je napad organizovan mi nikako ne dozvoljavaju da ovaj događaj okarakterišem spontanim i nekoordiniranim od strane zapadnih tajnih službi u ovom slučaju francuske ili da budem precizniji desnih struktura unutar službi koji su ovim činom možda planirali izmanevrisati određene dugoročnije političke ciljeve, preko građenja straha među nemuslimanskim stanovništvom u evropskim zemljama.
Jedno je činjenica, a to je da desnica iz dana u dan jača u Evropi. Međutim desnica općenito ima jedan zajednički problem u Evropi. Taj problem je nemogućnost prelaska praga u kojem će postati relevantan pokret, a ne bivati druga ili treća opcija po jačini kao što je to slučaj u većini evropskih zemalja.

Drugi teroristički akt koji se desio poslije napada na Charlie Hebdo, po mnogo čemu je indikativniji od napada na satirični list. Naime dvije osobe, obje stranog porijekla su pucale na policajku, koja je preminula od zadobijenih rana. Nakon bijega od policije učesnik u napadu, inače osoba koja ima tamniju kožu i afričkog je porijekla i ime mu podsjeća na muslimansko (Amedi) je za taoce uzeo pet osoba. Ali ono što je još indikativnije je da taoce drži u zatočeništvu u supermarketu koji prodaje košer hranu (Hrana prilagođena jevrejskim vjerskim običajima). Ukratko Crnac (imigrant) vjerovatno muslimanskog porijekla (“vjera radikalizma”) drži najmanje pet taoca u radnji koja prodaje košer hranu (antisemitizam).
Bilo spontano ili ne, mada apriori ne mogu da prihvatim da su napadi spontani, ovi događaji idu u prilog desničarima koji su u jednom momentu izgledali poraženo kada Nijemci ustaju protestvovati protiv radikalnog pokreta. Desničari širom Evrope sada zasigurno imaju jači alibi za djelovanje protiv muslimana i imigranata općenito. Pokreti kao PEGIDA će vjerovatno osjetiti porast u broju članova u vrlo kratkom periodu, koji je i prije napada u Francuskoj bio strahovito brz. Broj simpatizera pokreta PEGIDA je za manje od četiri mjeseca sa 350 skočio na 18.000. Svi ovi događaji ukazuju da će Evropa zbog svoje licemjerne politike koju vodi u svojim kolonijama sa muslimanskom većinom i bliskoistočne politike, pored bumeranga koji joj je se vratio u obliku vjerskog radikalizma, sada morati i da se bavi sa rastom vlastitog fašizma, koji će je dugoročno gurnuti u još veće zatvaranje u ekonomskom, demografskom i političkom smislu, te na kraju u neminovnu propast.

Sjetimo se kako je Hitler uveo policijski sat u Njemačkoj nakon požara u Rajhstagu i započeo progon Komunista koji su predhodno optuženi za požar u Rajhstagu. Ili možda istinu treba tražiti na totalno drugoj strani? Možda se Francuska želi odvratiti od podržavanja nezavisne Palestinske države? Da li neke strukture žele sve ove događaje preusmjeriti tako da Francusku odvrate od podržavanja nezavisne Palestinske države? Socijalisti su nedavno predložili francuskom parlamentu prijedlog za podržavanje nezavisne palestinske države. Svakako talačka kriza koja i dalje traje iz minute u minutu obara popularnost Fransoa Holanda koji “sasvim slučajno” pripada socijalistima. Francuzi su također u Vijeću sigurnosti UN-a glasali za prijedlog rezolucije u kojem se traži da Izrael povuče svoje trupe do 2017. sa okupiranih teritorija (Palestine) i da se prizna nezavisna Palestina sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom. Možda je i ovo slučajno.

Čini se da je neko odlučio ubiti dvije muhe jednim udarcem?  

Comments

  1. Dobar post, samo imaš malu štamparsku grešku. Rajhstag se piše sa S a ne sa Š. :)

    ReplyDelete
  2. Isto razmisljamo, jucer sam sa kolegom na poslu pricao, i dosli smo do slicnih zakljucaka!

    ReplyDelete
  3. ja zeni odmah rekao, cim se desilo i prve glasine procurile...
    nejse, nego umjesto
    Sjetimo se kako je Hitler uveo policijski sat u Njemačkoj nakon požara u Rajhstagu i započeo progon Komunista koji su predhodno optuženi za požar u Rajhstagu.
    bolje je
    Sjetimo se kako je Hitler uveo policijski sat u Njemačkoj nakon požara u Rajhstagu i započeo progon Komunista koji su predhodno optuženi za isti.
    dobar tekstic, koji ce se jos, vjerujem, razradjivati kako ekstremna desnica bude jacala u europi. ;)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Why Balkans matter for Turkey?

In the last few years we are witnessing a shift in Turkey’s foreign policy, moving from once being a bastion of Western civilization to a more undefined Eurasian understanding. Turkey’s leadership started flirting more actively with Moscow with ties getting normalized, after the apology for downing of a Russian airplane over Syria. Vladimir Putin was faster than Western politicians in condemning the failed coup. Some even say Putin himself warned Turkey’s president that coup is under its way. Disappointed with Western’s attitude, Ankara started more openly speaking of getting even closer with Kremlin. President of Turkey and political establishment in Ankara are sending threatening messages to Western leaders regarding the Turkey’s NATO membership and recently went even as far to announce a possible referendum on abandoning EU accession process. Besides the threatening rhetoric definitely there were some moves in recent months confirming this stance of Ankara. Turkey’s political elit

Justinijan - otac rimskog prava

Piše: Jahja Muhasilović Vidi: http://faktor.ba/balkanci-koji-su-promijenili-tok-historije-justinijan-otac-rimskog-prava/ Gotovo da se može tvrditi kako Evropsku civilizaciju za razliku od drugih kultura razlikuje njena jaka privrženost vladavini prava. Pored pripadnosti Kršćanskoj vjeri i Grčko-rimskom kulturno-historijskom naslijeđu, jedan od bitnih stubova na kojima počiva evropska civilizacija jeste rimsko pravo. Od kada su temelji demokratije udareni u antičkoj Grčkoj, ovaj kontinent je uz uspone i padove kroz historiju, uspio da razvije sofisticaran sekularni pravni model više nego ijedna druga civilizacija. Zapadni svijet za doprinos razvoju pravnog sistema prvenstveno ima zahvaliti jednoj historijskoj ličnosti sa naših prostora. Riječ je o Justinijanu Bizantijskom caru, rodom iz blizine Skoplja. Justinijan slovi za najvećeg bizantijskog cara svih vremena. Zbog politike obnove Rimskog carstva, uspio je da pod zastavu Bizantije povrati mnoge bivše rimske pokrajine pr

Konstantin Veliki – utemeljitelj “kršćanske Evrope”

Piše: Jahja Muhasilović Vidi:http://faktor.ba/balkanci-koji-su-promijenili-tok-historije-3-konstantin-veliki-utemeljitelj-krscanske-evrope/ Jedan od bitnih stubova na kojem počiva Zapadna civilizacija je pripadnost Kršćanskoj vjeri, stoga se ona danas naziva i Judeo-kršćanskom civilizacijom. M eđu ličnostima koje su najviše utjecale da se tada “civilizovana” odnosno rimska Evropa kristijanizira je osoba sa naših područja. Riječ je o Konstantinu Velikom, rimskom caru rodom iz okoline Niša, koji Milanskim ediktom 313. godine dozvoljava slobodu Kršćanstvu nakon dugog perioda progona koji su pripadnici ove abrahamske vjere trpili od strane politeističke vlasti iz Rima. On je ujedno i prvi rimski car koji prihvata ovo monoteističko učenje (kršten je na samrtn ičkoj postelji ), te time ulazi u historiju kao prvi rimski car kršćanin. Konstantin je svojim djelovanjem kao car, pored samog Isusa i Svetog Pavla možda ličnost koja je imala najviše utjecaja u oblikovanju Kršćanstva. Od